Pinkyca Prica Pricice

Prije 6 mjeseci rodjak mi je ubijen pred mojim ocima,tacnije hladnokrvno izboden nozem!

Doslo je sudnje ubici,koje smo svi cekali s nadom da ce dobiti sta je zasluzio,ali nakon tog dana,razocarana sam u sve u vooj drzavi.Zar su sve osobe neuracunljive i zar svaka ubica moze da se brani na taj nacin i da ne bude osudjen..........jednostavno kazu da je boelstan,a sto je moj rodjak mrtav iz cistog mira,to nikom nista.NIje uspio dozivjeti ni 25-u godinu zivota,a pod zemljom je,a ubica ce se slobodno krenuti jer kako to kod nas ide,lijecit ce se najvise godinu dana i onda ce ga pustiti da trazi sljedecu zrtvu







Nisam vulgarna i ne mogu da psujem ,mada i psovka za ovo tuzilastvo je apsurdna,koliko djubrad mogu biti potkupljena da oslobode hladnokrvnog ubicu,a 5 svjedoka je ispricalo taj dogadjaj i na nacin na koji je moj rodjak ubijen.Prva ja,pa svi ostali.


Al naravno,svjedoci su ne bitni kada su svi potkupljeni i neuracunljivi!!!!

Ima li neka Cica iz Beograda da je stvarno slatka,extra privlacna,da je niza al lijepo gradjena i da je normalna,izemdju 25-30 godina




Hmmmm sta li je ovaj trazio???????

Nemoj da te sada osamarim i  sravnim zemlju s tobom!!!!

Kaze meni to jedan lik.  Apsolutno nista nisam uradila,stojala u redu na kasi i cekam na svoj red,dosla teta i pita ko je na redu i ja fino kazem da sam ja i onda s etaj lik pojavi kao iz vedra neba i pocne galamiti i veli da je on.Medjutim ja koja inace mrzi da neko ide preko reda,a nisam ga pustila fino mu kazem da je dosao poslije mene i da nije na redu. Medjutim on to nije mogao da podnesem i onda mi pocne fino da prijeti,psuje i sl. koliko god se ja trudila da ga ignorisem,ne ide nikako i ne ide i na kraju mu kazem pa hajde eto udari me da te vidim ( lik me moze pojesti,a ja metar i zilet).tad je odustao kada sam mu to rekla

Elem svi mi kazu da nisam normalna,gdje cu se suprostavljati,mogao me je polomiti i sl. al stvarvno ne mogu vise da podnesem bezobrazluk i neko da meni prijeti,psuje i sl.

Vec treci puta zaredom pocinjem recenicu i brisem,ne znam odakle da krenem ni gdje da stanem.................Toliko toga drzim u sebi i ne mogu da kazem,ne mogu da napisem,ne mogu nista..........Odakle god da krenem nije to to,bojim se da kazem neke stvari,jednostavno me nesto steze kada pocnem da pisem i onda blokada,totalna blokada

Nekada je sve bilo jednostavno i lako dok sada moras o svemu da razmisljas,da dobro razmislis sta i kako


I evo opet lupetam,opet pojma nemam ni sta hocu ni sta zelim......

Ma hajde dosta i mene,necu vise,tacka!!!!!!!!!!

Zar su neki ljudi rodjeni da vjecito budu nesretni?

Zasto sve mora da bude tako lose?

Krenes s novim zivotom i onda opet neki buum i onda opet depresija,tuga,mizernost .......

Kako krenuti dalje?? Kako napokon prihvaitti da ti nisi osoba koja 'zasluzuje' srecu ili sta god da je to sto te cini potpunim dok zivis??

.......................Toliko pitanja,a ni jedan odgovor i nikada nece biti pravi odgovor,uvijek su to neki odgovori utjehe ili neralni odgovori,a onaj pravi zna samo jedna osoba i to je to al ta osoba taj odgovor ne zeli prihvatiti jer je bolan,istinit i realan!